Pripremio: Edin Palić
Na samu spomen riječi futsal, na ovim prostorima, prva asocijacija, prvo ime koje nam pada na um jeste Nijaz Mulahmetović, poznatiji po nadimku Cuni. Dugogodišnji kapiten reprezentacije i uzdanica MNK Centra, najbolji bh. igrač futsala za 2009. i 2010. godinu i višestruki šampion naše zemlje, istinska je legenda ovog sporta, po mnogima, najveća ikada u BiH. Svoje prve fudbalske korake pravi za vrijeme rata u sarajevskoj Bosni za koju je i nastupao najveći dio svoje karijere na velikim terenima, a nijednog trenutka nije zapostavljao ni svoju najveću ljubav, mali fudbal. Najveći trag u malom fudbalu ostavio je u MNK Centru iz Sarajeva u kojem je, između ostalog, bio i član generacije koja je titulu prvaka osvojila bez ijednog poraza u sezoni. Nakon završetka profesionalne karijere, posvetio se trenerskom poslu i edukaciji na tom polju.
Od ove sezone, Fair Play liga ima tu privilegiju da i jedno ovakvo ime, kao što je Nijaz Mulahmetović, bude njen član, što pokazuje sve veći kvalitet ovog takmičenja iz godine u godinu. Ekipa Zamm mC već niz godina slovi za jednu od najkvalitetnijih momčadi u ligi, a i ove godine je to pokazala zauzevši prvo mjesto u prvom krugu takmičenja. Dovođenjem Cunija u svoje redove, ove sezone ističu ozbiljnu kandidaturu za osvajanje svoje prve titule u Fair Play ligi.
Prije svega, zahvaljujemo se što ste se odazvali na naš poziv i odvojili svoje dragocjeno vrijeme. Počeci Vaše karijere vežu se za fudbalski klub Bosnu iz Sarajeva, a dobar dio karijere ste uporedo igrali na velikim i malim terenima. U kojem trenutku ste odlučili mali nogomet staviti u prvi plan i u potpunosti mu se posvetiti?
Početak karijere veže se za sarajevsku Bosnu, ali za dvoranu i mali nogomet, s obzirom da je to bio ratni period. Prve treninge održavali smo u dvorani, prva liga se igrala u Skenderiji, a prvi turnir koji sam osvojio, također je malonogometni i bio je u toku rata. Tek nakon izvjesnog vremena izašli smo na pomoćni teren stadiona Koševo i onda se u pravom smislu upoznajem sa fudbalom na velikom terenu. Vjerovatno zbog takvog početka i ostaje naklonost ka malom nogometu. Kroz čitavu karijeru igrao sam uporedo na velikim i malim terenima. Bilo je tu problema i sa trenerima, jer mnogi se nisu slagali s tim. Iz ove perspektive znam da su bili u pravu, ali jednostavno nisam htio zanemariti turnire i igranje malog nogometa. Istovremeno igranje na malim i velikim terenima bilo je veoma naporno, a posljedica toga su i mnogobrojne povrede koje su uzrokovale da se opredijelim samo za mali nogomet. Nije bilo lako donijeti takvu odluku, jer sam u tom periodu imao poprilično dobre sezone, međutim, sada gledajući, odluka je bila više nego ispravna, s obzirom da sam kroz mali nogomet ostvario sve što nisam u fudbalu.
Kao što je već spomenuto, posjedujete iskustvo i u fudbalu i u futsalu. Koje su po Vašem mišljenju suštinske razlike između ova dva sporta?
Iskren da budem za mene su to dva različita sporta. Uopće ne mora da znači ako je neko dobar igrač u fudbalu da je podjednako kvalitetan i u futsalu i obrnuto. Pored osnovnih razlika, one suštinske ogledaju su u brzini donošenja odluka, odgovornosti ali i pritisku koji je konstantan. Futsal je u posljednje vrijeme napredovao u svim segmentima i nije više dovoljno samo znati “igrati lopte”. Tempo igre ne dozvoljava biti u terenu više od par minuta i igrači moraju biti besprijekorno fizički spremni ako žele igrati na vrhunskom nivou. Individualne akcije svedene su na minimum, a prednost se daje timskim akcijama, tzv. šablonima. Igrači koji ne razumiju igru teže se snalaze u futsalu.
Osvajali ste veliki broj titula i dobitnik ste brojnih priznanja. Koji trenutak biste izdvojili kao najdraži i najznačajniji u Vašoj bogatoj karijeri?
Bilo je stvarno puno lijepih momenata i teško je izdvojiti samo jedan. Svaka titula, osvojeni turnir ili pojedinačna nagrada nose nešto svoje, a bilo ih je mnogo. Kada sam osvojio prvu titulu mislio da će to biti uvijek taj momenat, međutim, dođe druga titula koja bude još draža, pa onda sljedeća i sve imaju svoju težinu. Tako je isto i sa pojedinačnim nagradama. Dobio sam nagradu za najboljeg futsal igrača u Bosni i Hercegovini za 2009. godinu prilikom manifestacije Idol nacije i osjećaj je bio nevjerovatan. Međutim, ista nagrada i naredne godine i opet isti osjećaj. Ipak, za mene su nastupi za reprezentaciju nešto posebno, a nažalost, za reprezentaciju se veže i jedan od najnesretnijih momenata, a to je primljeni pogodak u revanš utakmici baraža protiv Holandije koji nas je koštao plasmana na Evropsko prvenstvo. Taj osjećaj razočarenja se ne može opisati.
Kao član Leotara iz Trebinja, u okviru Lige prvaka igrali ste protiv slavne Barcelone. Kakav dojam je na Vas ostavila ova ekipa? Opišite nam tu utakmicu.
Za KMF Leotar sam nastupao relativno kratko, ali sam sa timom iz Trebinja uspio osvojiti jednu titulu, proći preliminarnu fazu UEFA futsal Cup-a i na kraju, kao šlag na tortu, došla je ta utakmica protiv Barcelone, koja je bila u nevjerovatnom sastavu, a svoj kvalitet potvrdili su osvajanjem UEFA Futsal Cup-a te sezone. S jedne strane osjećate se nemoćno jer je velika razlika u kvaliteti, ali s druge strane opet ste ponosni na tim i na sebe što smo uopće došli u situaciju igrati na tom nivou. Za mene je to jedna od dražih utakmica u karijeri.
Nastupali ste na zaista velikom broju različitih turnira širom BiH. Koji turnir najradije igrate, a koji smatrate da je najkvalitetniji? Zašto?
Puno je manji broj turnira na kojima nisam igrao od onih koje jesam. Kvalitet turnira je sve bolji iz razloga što je sve više igrača koji se odlučuju za futsal. Fis gol, Kutija šibica, Kantarevac su turniri sa velikom tradicijom i lijepo je biti dio toga, a po kvaliteti u posljedne vrijeme prednjače Derventa futsal, Božićni turnir u Mostaru, kao nekoliko turnira koji se igraju u ljetnom periodu. Postoje turniri koji po nagradnom fondu, pa i kvaliteti, nisu u samom vrhu, ali nose neke lijepe uspomene. Igrajući turnire upoznao sam veliki broj ljudi i stekao mnogo prijatelje, i to smatram najvećim uspjehom.
Kakvo je trenutno stanje futsala u BiH? Koji su načini napretka klupskog i reprezentativnog bh. futsala u cilju približavanja evropskim i svjetskim standardima?
Stanje u bh. futsalu se popravlja i ide nekom uzlaznom putanjom, međutim, to je veoma sporo u odnosu na druge države. Puno je pozitvnih primjera, ali se svako malo desi nešto što nas vraća na početnu tačku. Još uvijek postoji previše improvizacije i gledanja kroz prste, jer ako se postave neki kriteriji, onda se toga treba i držati. Veliki problem je nedostatak edukacije, kako igrača, trenera, tako i službenih osoba. Ako želimo nešto napraviti onda se moramo svi potruditi. Igrači da treniraju, treneri da se edukuju, službene osobe također. Još uvijek imamo situacije da zvanične utakmice sude sudije koje ne znaju pravila futsala, da utakmice vode treneri bez licence, da se igrači pojave samo da odigraju utakmicu, bez treninga.
Premijer futsal liga je svake sezone kvalitetnija, u prvoj ligi Federacije takmiči se 20 klubova, sve je više gledalaca u dvoranama i to treba iskoristiti u cilju promocije futsala i postavljanja nekih zdravih temelja za budućnost. Potrebno je napraviti plan razvoja ovog sporta na državnom nivou, da postoji sistem, a ne da sve zavisi od volje pojedinaca.
FAIR PLAY LIGA
Na koji način ste saznali za Fair Play ligu i kako ste odlučili da i sami postanete njen učesnik?
Fair play ligu sam pratio i ranije s obzirom da je dosta dobro medijski popraćena, a bio sam u prilici i gledati veliki broj utakmica. Zamm media Consulting, čiji sam uposlenik, je redovan učesnik Fair play lige, a s obzirom da nisam započeo sezonu u Premijer futsal ligi, odlučio sam se nastupati u Fair play ligi.
Kakvi su Vaši utisci o samom takmičenju, njegovom karakterističnom konceptu (promovisanje fair playa) i kvalitetu futsala koji se prikazuje?
Fair play liga je vrlo organizovano takmičenje koje ima neka svoja specifična pravila. Koncept lige zasniva se na fair playu i ponašanju kakvo bi u suštini i trebalo biti. Moram priznati da sam iznenađen kvalitetom ekipa i pojedinaca, naravno u pozitivnom smislu.
Prvu fazu takmičenja ekipa Zamm mC je završila kao lider sa devet pobjeda i dva poraza, a u četvrfinalu je slavila rezultatom 5:1 protiv Reuniteda. Kako ocjenjujete dosadašnji nastup ekipe u ovoj sezoni?
Fair play ligu shvatili smo ozbiljno, a rezulat toga je i prvo mjesto, sa kojeg smo krenuli u playoff. Prva utakmica doigravanja je odrađena rutinski i sada nam tek slijedi pravi ispit. Iskreno se nadam da možemo do kraja. Ekipa je pokazala kvalitet i pobjednički mentalitet i možemo biti zadovoljni kako smo odradili ovaj prvi dio.
Vaš protivnik u polufinalu je ekipa SenSu s kojom ste u regularnom dijelu odigrali izuzetno efikasnu i neizvjesnu utakmicu, te pobijedili rezultatom 4:5 pogotkom u posljednjim trenucima meča. Kakav meč očekujete i da li vjerujete u prolaz, ali i eventualno osvajanje titule ove sezone?
Utakmica je bila, prije svega, veoma kvalitetna, sa puno preokreta i neizvjesna do samog kraja. Na kraju smo mi za nijansu bili spretniji i sretniji tako da smo zabilježili pobjedu. Moram priznati da me je SenSu prijatno iznenadio i, po onome što pokazuju na terenu, ekipa su koja igra pravi futsal sa puno kretnji i jakom odbranom. Što se tiče polufinalne utakmice mislim da će biti u potpunosti drugačija, s obzirom da će i pristup, bar s naše strane, biti dosta ozbiljniji. Nadam se da ćemo biti kompletni i, uz maksimalan angažman svih nas, naravno, očekujem prolaz, ali i osvajanje titule. Kroz čitavu sezonu smo pokazali kvalitet potreban za titulu.
Kako prognozirate drugi polufinalni meč između Krajine i Tempa?
Polufinalne utakmice je teško prognozirati. Ekipe koje su došle u ovu fazu takmičenja moraju posjedovati određeni kvalitet i nisu slučajno tu gdje jesu. Oba tima su kroz prvenstvo podizala formu i u najbolje vrijeme su došli na pravi nivo, tako da se očekuje neizvjesna utakmica. Možda malu prednost dajem ekipi Krajine, s obzirom da imaju više iskustva igranja ovakvih utakmica, a ne treba zaboraviti da su oni aktuelni osvajači Fair play lige.
Šta je tajna uspješnosti Vaše ekipe? Koji je univerzalni recept za uspjeh jednog tima?
Mislim da ne postoji univerzalni recept za uspjeh jednog tima već on zavisi od niza faktora kojima se tim mora prilagođavati. Individualni kvalitet igrača, ambicije, kontinuitet igara, atmosfera između članova tima na terenu i van terena, takmičarski duh itd. samo su neki od faktora koji utječu na krajnji uspjeh jedne ekipe.
Jedan od faktora uspješnosti ekipe Zamm mC je kontinuitet. Ekipa ima okosnicu koju čine kvalitetni igrači koji su tu od samog osnivanja. Kroz veliki broj utakmica stečeno je određeno iskustvo i, uz veliku želju za dokazivanjem, Zamm se svrstava među zapaženije futsal ekipe na amaterskom nivou. Rezulati na ligaškim takmičenjima, kao i veliki broj osvojenih turnira, potvrda su toga.
Za kraj, Vaša poruka mlađim osobama koje sanjaju da jednog dana postanu sportske zvijezde.
Biti sportska zvijezda ili ostvariti se u poslu kojim se bavite zahtijeva puno rada, truda i odricanja, a ako san postane stvarnost, pa postanu sportske zvijezde, poruka bi bila da ipak ostanu ljudi sa karakterom i ispravnim moralnim načelima. Sportska karijera, koliko god činila se duga, brzo prođe i ne treba dozvoliti da poslije neko okreće glavu od vas ili vi od njega.
Fair Play, više od igre!