Feđa Dudić je prve fudbalske korake napravio u FK Sarajevu, odakle kao osamnaestogodišnjak odlazi u NK Zagreb. Nastupao je za Slobodu iz Tuzle, Brotnjo, Travnik, Željezničar, Varteks. U sezoni 2009/2010. igrajući za Travnik nemilosrdno trese protivničke mreže u Premijer ligi BiH, te je te sezone bio i prvi strijelac lige sa 16 postignutih golova.
Nakon igračke karijere ulazi u trenerske vode. Prošle sezone preuzima ekipu GOŠK-a iz Gabele, gdje je na klupi naslijedio Slavena Musu, i od sigurnog putnika u niži rang takmičenja pravi ekipu koja je svojom igrom osvojila simpatije navijača širom zemlje, te na kraju zauzimaju sedmo mjesto u Premijer ligi BIH, što je najveći uspjeh u historiji kluba.
Prije svega, zahvaljujemo se što ste se odazvali na naš poziv i odvojili svoje dragocjeno vrijeme. Iza Vas je uspješna fudbalska karijera. Koji trenutak biste izdvojili kao najdraži i najznačajniji u Vašoj karijeri?
Pojedinačno, sigurno sezona 2009/2010. kada sam igrajući za NK Travnik postao prvi strijelac Premijer lige sa 16 golova, ekipno, finale kupa Hrvatske sa NK Varteksom kada smo poraženi u finalu od NK Dinama.
Jedan ste od najmlađih trenera na fudbalskim terenima u BiH. Prošle sezone ste u Premijer ligi BiH uspješno sa klupe predvodili ekipu GOŠK iz Gabele. Na klupi ste naslijedili Slavena Musu u trenucima kada i najvatreniji navijači kluba nisu vjerovali u opstanak u društvu najboljih. Međutim, Vašim dolaskom ekipa se preporodila, te ste u svom prvom samostalnom angažmanu napravili pravo čudo i od sigurnog putnika u niži rang takmičenja napravili ste ekipu koja je svojom igrom osvojila simpatije navijača širom zemlje. Da li ste očekivali ovakav uspjeh s obzirom na slabe igre GOŠK-a prije Vašeg dolaska?
Prije dolaska na klupu GOŠK-a gledao sam uživo dosta utakmica ekipe. Vidio sam da imaju potencijala i da treba naći način da se izvuče maksimum iz ekipe. Nekako smo se srodili, ja i igrači. Oni su navikli na mene i moj rad, a ja na njih i onda rezultat nije izostao. Na kraju smo zauzeli sedmo mjesto, što je najveći uspjeh u istoriji kluba.
U novoj sezoni GOŠK nije nastavio sa igrom na kakvu su ljubitelji fudbala navikli pod Vašim vodstvom tima. Nakon 11 kola u sezoni 2018/2019. dali ste ostavku na mjesto šefa struke NK GOŠK-a. Veliki broj igrača je prije sezone napustio klub, a čini se da adekvatne zamjene nisu dovedene?
Tačno, nakon 11 kola tekuće sezone osjetio sam potrebu da trebam da se povučem. Otišlo je dosta kvalitetnih igrača, nije urađen dobar prelazni rok, a i sreća je izostala u nekim utakmicama. Iako sam imao veliku podršku vodstva kluba, odlučio sam se na ostavku, da pokušam da razdrmam ekipu. U tom trenutku to je rezultiralo malim pomakom u rezultatima ekipe, ali dugoročno nažalost nije.
Trenuno ste bez angažmana. a ovo vrijeme ste iskoristili za usavšavanje i pohađanje predavanja koje organizuje Centar za edukaciju Nogometnog saveza BiH za sticanje UEFA Pro licence. Sigurni smo da su dolazile ponude na Vašu adresu jer slovite za trenersko ime sa velikim potencijalom?
Da, trenutno sam u postupku školovanja za dobijanje UEFA PRO licence i evo nekako sam na pola puta. Bilo je od odlaska iz GOŠK-a dosta ponuda, ali nije me ništa zadovoljilo gdje bi mogao da napredujem ja kao trener, a tako i ekipa zajedno sa mnom. Bio sam blizu i dolaska na Grbavicu, ali promjenom uprave na čelo je došao Amar Osim. Preda mnom je vrijeme i zaista želim puno da učim i napredujem u ovom poslu.
Kakvo je trenutno stanje ligaškog fudbala u BiH? Koji su načini napretka bh. fudbala u cilju približavanja evropskim i svjetskim, ali i regionalnim standardima, koji djeluju daleko iznad naših?
Prije svega infrastruktura i adekvatni tereni za utakmice i trening. Pogledajte samo na kakvim se terenima igra liga (2-3 terena su zaista u katastrofalnom stanju) i onda će vam biti sve jasno. To je preduslov broj jedan, pa onda sve drugo ide.
Možemo li se vratiti na početak Vaše karijere. Kako je sve počelo?
Karijeru sam počeo 1991. godine u FK Sarajevo, kod tadašnjeg trenera Mekića. Na kraju karijere promjenio sam 14 klubova :).
U svojoj bogatoj igračkoj karijeri nastupali ste za 14 klubova, a osim u našoj zemlji nastupali ste i u Hrvatskoj i Srbiji. U sezoni 2009/2010. igrajući za Travnik nemilosrdno ste tresli mreže u Premijer ligi BiH, te ste te godine bili i prvi strijelac lige sa 16 postignutih golova. Koja utakmicu posebno pamtite? Koji gol, od mnogih postignutih, Vam je ostao u sjećanju?
Utakmica sigurno NK Travnik – FK Modriča koja je završila rezultatom 6:5, koja se prepričavala dugo, dugo vremena nakon toga. U 68. minuti gubimo 2:5 i onda u 92. minuti, baš mojim golom, dolazimo do pobjede 6:5. Tako da mi je taj gol i jedan od dražih.
Koji je trener ostavio najveći utisak na Vas?
Kod nas Kemal Hafizović, a u Hrvatskoj Samir Toplak.
Posjedujete iskustvo i igranja fudbalu, ali i futsalu. Poznato je da ste veliki znalac i malih terena. Koje su po Vašem mišljenju suštinske razlike između ova dva sporta?
Prije svega razlika je u veličini terena. Za mene su to dva različita sporta faktički, mada dobri tehničari sa velikog fudbala se odlično snalaze na futsalu.
FAIR PLAY LIGA
Ovo je druga sezona Fair Play lige u kojoj učestvujete. Na koji način ste saznali za Fair Play ligu i kako ste odlučili da i sami postanete njen učesnik?
Na poziv prijatelja Muamera Durića sam se odazvao i nastupio za ekipu Fine Line. Prošle godine nisam bio u mogućnosti da nastupim u eliminacionoj fazi zbog trenerskih obaveza, a ove godine nažalost smo prerano napustili takmičenje.
Kakvi su Vaši utisci o samom takmičenju, njegovom karakterističnom konceptu (promovisanje fair playa) i kvalitetu futsala koji se prikazuje?
O Fair Play ligi sve najbolje. Sami naziv “fair play” govori na kakav način se liga organizuje i zaista imam samo pozitivne utiske i sve pohvale za organizatore. Na nekim utakmicama zaista i kvalitet futsala koji se igra bude na jako visokom nivou.
U četvrtfinalnom susretu poraženi ste od ekipe Tempo rezultatom 2:3, uprkos vodstvu od 2:0, te na taj način završili ovogodišnji nastup u takmičenju. Kakvi su Vaši pogledi na taj susret? Kako ste zadovoljni kompletnim nastupom ekipe u ovoj sezoni?
U grupnoj fazi pružali smo dobre partije, ali nažalost u 1/4 finalu od vodstva 2:0 sve je krenulo naopako i na kraju ekipa Tempa je potpuno zasluženo slavila. Sigurno da je poslije utakmice bilo veliko razočaranje jer smo očekivali prolaz, ali život ide dalje…
Kako prognozirate polufinalne mečeve između Zamm mC-a i SenSua, te Krajine i Tempa? Koga izdvajate kao glavnog favorita za osvajanje titule?
U provom polufinalu vidim ekipu Zamma kao favorita, a drugo polufinale, zaista, šanse su 50:50. Krajina je prošlogodišnji pobjednik, a ekipa Tempa ima 4-5 jako dobrih igrača u svojim redovima, tako da očekujem neizvjesnu utakmicu. Ekipu Zamma vidim i kao najvećeg favorita za osvajanje Fair Play lige.
Ko je najbolji fudbaler svih vremena u Premijer ligi BiH, a ko općenito u svijetu?
Ne bih mogao baš jednog igrača izdvojiti za najboljeg u našoj ligi, ali kad bih trebao nabrojati top tri, to bi bili: Turković, Muharemović i Wagner. Kada govorimo o najboljim svjetskim igračima, za mene lično Messi i Ronaldo su dva najbolja igrača i imamo sreću što ih možemo gledati i što živimo u njihovoj dobi. Neko će reći Messi, neko Ronaldo, ali zaista njih dvojica su podigla nivo fudbala zadnjih 10-ak godina.
Koji igrač, sa kojim ili protiv kojeg ste nastupali, Vas je najviše impresionirao na velikom, a koji na malom terenu?
Na velikom fudbalu sigurno Ivica Olić sa kojim sam imao priliku i da dijelim svlačionicu u NK Zagrebu, a u futsalu Antonio Franja iz Zagreba i Zajko Zeba sa naših terena.
Vaš fudbalski uzor i igrač čiji stil igre Vama najviše odgovara?
Pošto sam bio napadač, a navijač sam Real Madrida, volio sam da gledam igre Zamorana i Raula, dva klasna napadača koji su imali poseban instikt za postizanje golova.
Koji je univerzalni recept za uspjeh jednog tima?
Moj moto za uspjeh jedne ekipe je da prije svega ta ekipa treba da bude kao jedna velika porodica, jer kad je takva atmosfera među igračima i u svlačionici, onda je uspjeh zagarantovan. Nezdrava svlačionica je najgora po jedan tim, a i trenera tog tima.
Za kraj, Vaša poruka mlađim osobama koje sanjaju da jednog dana postanu sportske zvijezde.
Treba vjerovati u sebe i biti uporan u onome sto želiš, jer samo uporni uspijevaju u današnjem surovom svijetu fudbala. I uvijek neka sebi ponavljaju: JA HOĆU, JA MOGU, JA MORAM!!!
Fair Play, više od igre!